Nakon više od stoljeća izbivanja, naša stara poznata planina Učka postala je ponovno dom vukovima. Da, dobro ste pročitali. Nakon godina izmišljanja legendi i priča o tome kako su vukovi ovdje nekoć bili vladari šuma, sada ih imamo stvarno, žive i u punoj veličini – kao da nam trebaju još veće zvijeri u ovoj ionako užurbanoj svakodnevici.
Prvi znakovi povratka vukova zabilježeni su krajem prošle godine, kada su lokalni pastiri počeli primjećivati neobično ponašanje stoke. Krave i ovce, koje su dosad smatrale da su vrh hranidbenog lanca (barem u mirnom ruralnom okruženju), odjednom su postale nervozne. Početni izgovori su bili klasični: “Ma to je sigurno neka lisica” ili “Možda su samo divlje svinje, znate kakve su one.” No, kad su tragovi počeli otkrivati nešto više od simpatičnih svinjskih papaka, počelo je postajati jasno – vukovi su se vratili.
Naravno, ovdje dolazimo do ključnog pitanja: što to zapravo znači za lokalno stanovništvo? Pa, s jedne strane, ekolozi i ljubitelji prirode sada trijumfalno podižu ruke u zrak kao da su upravo osvojili prvenstvo u očuvanju okoliša. “Vukovi su ključni predatori, oni vraćaju ravnotežu ekosustava”, govore s osmijehom na licu, dok istovremeno ignoriraju nervozne poglede poljoprivrednika koji već razmišljaju o kupnji većih ograda, a možda i novih pasa čuvara.
“Ovo je prirodni ciklus,” kažu ekolozi, “vukovi su oduvijek ovdje pripadali.” Da, naravno, možda i jesu, ali su ljudi zadnjih 100 godina živjeli bez straha da će im vuk zakucati na vrata usred noći. Nije baš svakodnevno razmišljati o tome da bi šetnja po Učkoj mogla završiti u stilu dokumentarnih filmova o životinjama – samo ovaj put, bez naratora Davida Attenborougha koji bi nas smirivao.
Što se tiče općinske uprave, reakcije su podjednako zbunjujuće kao i obično. S jedne strane, svi žele podržati “zeleniju budućnost” i očuvanje prirode. S druge strane, nitko ne želi biti taj koji će reći mještanima da bi trebali biti “sretni” što su vukovi vratili u njihov dvorište. Dakle, plan akcije? Postavite znakove s natpisom “Pazi, vukovi” i nadajte se da će se sve riješiti samo od sebe.
No, naravno, uvijek ima i onih koji će sve ovo pretvoriti u turističku atrakciju. “Dođite na Učku, vidite vuka!” – je slogan koji već vidim na brošurama lokalnih turističkih ureda. Kao da je to baš ono što nam treba – dodatni razlog da ljudi dolaze i kampiraju na planini. Jer, tko ne bi htio provesti vikend gledajući oko sebe u strahu da će mu se neki gladan vuk pojaviti iza šatora?
Ali, šalu na stranu, povratak vukova zaista je važan ekološki trenutak. Njihova prisutnost pokazuje da je ekosustav Učke dovoljno zdrav da podrži ovako velike grabežljivce. No, uz to dolaze i izazovi s kojima će se lokalno stanovništvo morati suočiti. Veće mjere zaštite stoke, edukacija o suživotu s ovim životinjama, i naravno, ponovno prilagođavanje na činjenicu da priroda uvijek ima svoje planove, bez obzira na to što mi mislimo o tome.
Dakle, dok čekamo da se situacija s vukovima na Učki razvije, možda bismo ipak trebali početi učiti pjesmicu: “Ko se boji vuka još?” – jer, sudeći po trenutnoj situaciji, odgovor bi mogao biti – svi.
